Moje iskustvo sa astmom je dugo više od 45 godina. Od kad znam za sebe imam problema sa disanjem. I to velikih. Kao dete, tegobe su bile skoro svakodnevne. Stalni bronhitisi sa gušenjem a u dva navrata i upala pluća. Medjutim, to tada nije bilo nazivano astmom. Ali po simptomima, sada znam, to je bila astma. Još ako se tome doda i stalna borba sa alergijama i atopijskim dermatitisom, uopšte nema dileme. A nije bilo ni adekvatno lečeno.
Tokom jeseni i zime, sa prvim kišama i vetrom počinju i moje tegobe. To je uglavnom bilo otežano disanje kada je vlažno, maglovito i vetrovito vreme, prilikom penjanja uz stepenice ili hodanja uzbrdo, tokom i najmanjeg trčanja ili skakanja.
Glavni okidači napada su osim vremenskih prilika bile i razne vrste alergija –(na hranu, na grinje, na prašinu, na perje, na duvan, na polen, jake mirise, isparenja…), virusne i bakterijske infekcije, uznemirenost i uzbudjenje takodje.
Najčešći simptomi su bili otežano disanje, zviždanje i stezanje u grudima a prilikom težih napada, kojih je na žalost, često bilo, i otežan govor i bledilo uz modrenje usana i noktiju, veliki napor pri svakom udahu.
Od lekova sam imala na raspolaganju samo jedan bronhodiletator – lek za olakšavanje trenutnih tegoba, u obliku tableta. Inhalera tada nije ni bilo, niti bilo kog leka za preventivno sprečavanje upala bronhija. I to je bio lek koji sam koristila kada dodje do gušenja kao i kada dodje do alergijske reakcije, bilo koje vrste. A znate kako je to izgledalo? – krene napad gušenja ili dodje do oticanja usana ili kapaka zbog alergije, popijem tabletu i čekam duže od 2 sata da lek počne da deluje. Tokom ta 2 sata, gušenje postaje sve gore i gore, ne mogu da ležim nego samo da sedim, nagnuta malo napred, teško pričam, iscrpljena, potpuno mokra, uplašena… kao i svi oko mene. Posle cele te agonije koja traje i po 2 sata, najčešće konačno dodje do olakšanja. Ukoliko se simptomi ne smire sasvim, nakon toga, vrlo brzo se cela agonija ponovi. Tada se više ne čeka nego se traži hitna medicinska pomoć. I tako u krug godinama. Više puta sam nakon takvih epizoda bila zadržana na bolničkom lečenju. Poslednji put sam u bolnici bila kada sam imala 15 godina sa upalom pluća.
Moja astma je bila potpuno nekontrolisana. Ali vremenom sam naučila kako da prepoznam početne simptome napada i odreagujem adekvatno da ne bi došlo do nekog težeg napada. Osvestila sam koji su to alergeni koji mi najviše smetaju i uglavnom sam ih uspešno izbegavala. Izbegavala stresne situacije, jačala imunitet i na prve simptome prehlade odlazila kod lekara. Bavila se umerenom fizičkom aktivnošću – šetala, išla na klizanje, namerno penjala uz stepenice do podnošljive granice zadihanosti i time poboljšavala celokupno zdravstveno stanje. Leta sam provodila na moru, zime na planini koliko god je to bilo moguće ali uprkos svemu tome napadi su se s vremena na vreme javljali.
Od tada situacija se mnogo promenila. Poslednji težak napad sam imala sa 27 godina. Tada je konačno moja bolest nazvana astmom i konačno sam dobila adekvatnu terapiju. Počela sam da koristim pumpice koje su značajno olakšale moj život i unapredile njegov kvalitet. Vrlo brzo sam svoje tegobe počela uspešno da kontrolišem. Danas sam fizički veoma aktivna. Dosta pešačim, vozim rolere, astma me ne ograničava više ni u čemu. I dalje ima simptoma, po nekad se javi neki slabiji napad ali mogu reći da težih napada skoro da uopšte više nema.
Kvalitetne terapije za astmu danas zaista ima. Zahvaljujući tome, simptome astme skoro da sasvim držim pod kontrolom i živim sasvim normalan život.
Medjutim, lekovi za astmu u Srbiji nisu dostupni svim obolelima. Velikom broju obolelih su skupi. U Srbiji je samo 1 inhaler dostupan na recept bez participacije. Najmanja participacija iznosi 35% od cene leka. Na mesečnom nivou to iznosi najmanje oko 1200 dinara. I to samo kada pričamo o lekovima za astmu. A gde su lekovi za alergije, inhalatori, sredstva za inhaliranje… koji su nam takodje svakodnevno potrebni. U najvećem broju slučajeva, iz tog razloga, astma nije dobro kontrolisana jer se terapija ne uzima redovno. Pri tom, bolnice su pune pacijenata koji van bolničkih uslova uopšte ne koriste ili neredovno koriste lekove . Meni se po nekad desi da sam više od pola meseca bez lekova. To značajno utiče na kompletno zdravstveno stanje i na kvalitet svakog aspekta života.
Iz tog razloga i zbog činjenice da u Srbiji više od 7% odraslog stanovništva i svako sedmo školsko dete danas boluje od nekog oblika astme (i taj broj se stalno povećava), sam osnovala udruženje pacijenata „Pobedimo astmu i alergije“ sa osnovnim ciljem unapredjenja uslova života i lečenja ljudi obolelih od ovog hroničnog oboljenja. Neophodno je terapiju učiniti dostupnom svima, čime bi se značajno poboljšali uslovi života velikog broja ljudi i značajno smanjio broj nelečenih pacijenata po bolnicama. Sigurna sam da se višestruko isplati da se lekovi za astmu učine daleko jeftinijim (čak i besplatnim) i time značajno smanji ukupan trošak bolničkog lečenja, a ljudi osposobe da normalno žive i rade.